Kada nastupi prvi jesenji minus, tada se i meni vrati želja za pletenjem. Ako uz to dodam miris najdražeg voćnog čaja i čajne kolutiće, moje večeri su ugodne i korisne. Pletenju nikad nisam posvetila dovoljno svog vremena i žao mi je zbog toga. Smatram da je dosta opuštenije i manje stresno od šivenja. Kada bih barem imala vremena za sve; i za šivenje, i za pletenje, i za vezenje, i za sve ono što me zanima. Davno sam shvatila da se moram opredjeliti samo za jedno i odlučila se za šivenje i ostala dosljedna tome, tako da sam tu najviše i napredovala. Nisam se pokajala, samo što s vremena na vrijeme, obično u jesen, potražim stare igle za pletenje i poželim nešto isplesti. Prošle godine je to bio džemper, a ove šal, odnosno više njih. Iskoristila sam ostatke vunice koje sam našla u kući. Tako da u zavisnosti od toga šta sam imala na raspolaganju, nastali su ovi šalovi. Ima ih dugih i kratkih, širokih i tankih, jednobojnih, šarenih, sa resicama i bez njih...
Toliko o pletenju, vraćam se šivenju :)
Želim vam ugodan dan!